Pustinjske oblasti su rasprostranjene širom naše planete i, za razliku od uvreženog mišljenja, nisu uslovljene veoma toplom klimom. Svim pustinjama na svetu je zajednička veoma mala količina padavina na godišnjem nivou. Ukoliko neka oblast godišnje primi manje od 25 centimetara kiše, možemo je smatrati pustinjom, piše World Atlas.
Cvetajuća pustinja: Izuzetno redak fenomen na najsuvljem mestu na Zemlji
: Pustinja Atakama u Čileu je toliko suva da u nekim područjima kiša nikad nije pala.
pročitajte članak
Pogledajte kako se beli alžirski deo pustinje: Pao sneg u Sahari
: Iako januar donosi sneg i led u mnoge delove sveta, pustinje Afrike obično nisu među njima. Ali ovog meseca snežne padavine su zabeležene u Sahari, a temperature u Saudijskoj Arabiji naglo padaju do -2 stepena.
pročitajte članak
Kada pomislimo na pustinju, najčešće vidimo vrelinu i pesak i skoro potpuno odsustvo života, jer veoma mali broj vrsta može da preživi u tako surovim uslovima. Ipak, činjenica je da skoro jedna milijarda ljudi živi u oblastima koje se klasifikuju kao pustinje.
Antarktik je takođe pustinja, iako je zaleđen i temperature su mnogo drugačije nego u Sahari. Na Antarktiku ne pada kiša, što je odlučujući faktor koji skoro ceo kontinent određuje kao pustinju.
Niska vlažnost vazduha
Pored male količine padavina na godišnjem nivou, sve pustinje odlikuje izuzetno niska vlažnost vazduha. U pustinjama nema dvoljno vode na tlu koja bi isparavala i stvarala oblake, koji bi kasnije vodu vratili kroz kišu. U tropskim pustinjama temperatura vazduha tik iznad tla je toliko visoka da dovodi do refleksije svetlosti na sloju vrelog vazduha. Ovaj pustinjski fenomen naziva se fatamorgana.
Velike temperaturne razlike
Razlike između dnevnih i noćnih temperatura su ekstremne u većini pustinja. U pustinji Čivava, na primer, najviše dnevne temperature dostižu 37°C, ali se noću spuštaju na 0°C.

Foto: Shutterstock
Razog za brzo i značajno opadanje temperature leži u nepostojanju oblaka iznad pustinje, koji bi sprečili hlađenje tla nakon zalaska sunca. Vlažnost vazduha tokom noći uglavnom ostaje ista, što znači da ne postoji ništa što bi sprečilo topao vazduh da "pobegne" u atmosferu.
Jedino mesto u pustinji na kome se često može naći voda naziva se basen. Basen je duboka i velika rupa na površini tla u kojoj se može zadržati kišnica, a ponekad može nastati i privremeno jezero ukoliko dođe do oluje ili poplave.
Snažni vetrovi
Zbog nedostatka drveća, a često i bilo kakve vrste vegetacije, vetrovi snažno duvaju u pustinjama jer nema šta da ih zaustavi. Vetrovi koji dostižu brzinu od 100 km/h stvaraju dine nanoseći pesak. Površina peščanih pustinja se konstantno menja, a vetrovi pomeraju dine čak i nekoliko metara godišnje.
Peščane oluje u Sahari podižu čestice peska veoma visoko u atmosferu. Pesak iz Sahare, nošen vetrovima, putuje preko Atlantskog okeana i zaslužan je za idilične narandžasto-žućkaste zalaske sunca na Floridi.
Možda će vas zanimati i:
Huakačina, veličanstvena oaza u pustinji Perua
: Samo osam kilometara južno od grada Ica u južnom delu Perua nalazi se bajkovito seoce Huakačina, malena oaza sa populacijom od svega stotinak stalnih stanovnika.
pročitajte članak
Čuvena pustinja kao udaljeni deo svemira: "Prošetajte po Marsu" sa našim poznatim blogerima
: Fotografski par, Katarina Batuta Višekruna i Uroš Višekruna, poznati kao Hiishii foto tim, putem u Jordan otpočeo je svoj dugo planirani projekat "Points Beyond" (Tačke beskraja).
pročitajte članak
Pre 6.000 godina kišovito područje, danas suva pustinja: Šta se zaista dogodilo sa Saharom?
: Da li možete da zamislite da je na mestu jednog od najsušnijih delova Zemlje nekad bila prašuma sa bujnom vegetacijom i obiljem kiša? Kako je došlo do ove drastične promene, pokušali su da odgovore naučnici...
pročitajte članak